PRIMJENJENI MARKETING U HRVATSKIM KAZALIŠTIMA

Brojni stručnjaci u kazališnoj djelatnosti kontinuirano traže gral uravnotežene gledanosti i umjetničkog dostignuća kazališnih predstava. U struci postoji tinjajući “sukob” onih koji beskompromisno zagovaraju umjetničku komponentu s onima koji na isti način zagovaraju posjećenost predstavama kao osnovne kriterije uspješnosti. To ukazuje i na ekstremno suprotstavljene pristupe financiranja kazališne djelatnosti: od “države” u odnosu na samofinanciranje kazališta. Kako to u životu biva ekstremni pristupi često zauzimaju javni komunikacijski prostor svojom glasnošću i isključivošću te nameću mišljenje da je situacija ili-ili te javnost nije široko upoznata o drugim pristupima koji bi omogućili zadovoljavanje oba koncepta: i umjetnička dostignuća i odgovarajuću razinu gledanosti kazališnih predstava odnosno posjećenosti kazališta. Postoji cijela lepeza odnosa između ta dva pristupa pa tako i mogućnost specifičnih pristupa pojedinih kazališta.